Hladne zimske večeri, na Iličkom trgu, je sjedio radnik Mika. Proklinjao je prethodnu večer i prijatelja Jankića s kojim je taj dan cijepao drva i tako nešto zaradio za sebe i svoju obitelj. Jankić se naljutio na gospodina za kojeg su radili jer im je savijetovao da štede zarađeni novac i odnesu ga kući obiteljima.

    Prijatelji su ipak odlučili otići u krčmu na pola litre vina. Međutim, tamo su se zaredale litre i litre. Mika i Jankić su se napili i osjećali kao da nemaju nikakvih briga i problema u životu. Mika je kupio i škatuljicu slatkiša za svoju mezimicu Evicu koju je volio više od ičega. Nakon zatvaranja krčme su se razišli i Mika je puzeći ušao u kuću koliko je bio pijan. 

     Zazivao je ženu Luciju pa su ga ona i sinovi morali voditi do sobe. Žena je vikala i ljutila se na njega. Mika je nasrnuo na nju i sinove koji su uspjeli pobjeći ali malena Evica je ostala s njim u sobi.Mika ju je istukao sve dok je majka nije otrgnula iz njegovih ruku. Tada se onesvijestio i zaspao. 

     Ujutro mu je žena tužno prepričavala kako je ozlijedio Evicu. Djevojčica je nepomično ležala na krevetu i kašljala krv. Mika nije vjerovao da je to učinio i obečavao joj je kupiti haljine, lutke i sve što poželi. Tada je otišao tražiti posao iako je žena govorila da dijete treba odvesti doktoru. Poslijepodne je bio gotov s cijepanjem ali nije htio ići kući jer ga je bilo sram. Putem je sreo jednog od sinova kojeg je pitao kako je Evica. Odgovorio mu je da nije dobro. Dao mu je novac da dade majci a on je ostao sjediti na klupi na Iličkom trgu. Nakon nekog vremena ga je došla tražiti žena i reći mu da je Evica umrla. Miki se srušio svijet! Prisjetio se svog djetinjstva i kako je njega tukao njegov otac, nekada ni krivog ni dužnog. Žena Lucija ga je molila da idu kući i nakon što se isplakao pošao je s njom.

​